29. april 2024 19:28

Otvorena izložba slika Isidore Ivanović "Svetlost koju ne vidimo"

Izvor: TANJUG

podeli vest

Otvorena izložba slika Isidore Ivanović "Svetlost koju ne vidimo"

Foto: TANJUG/STRAHINJA AĆIMOVIĆ

BEOGRAD - Izložba "Svetlost koju ne vidimo”, kojom je autorka Isidora Ivanović pretočila u slike svoja osećanja povodom tragedije u osnovnoj školi "Vladislav Ribnikar", otvorena je večeras u galeriji "Singidunum, gde traje do 13. maja.

"Izložbu sam nazvala 'Svetlost koju ne vidimo' jer smatram da svetlost koja je postojala u deci i Draganu i dalje postoji negde, i u svima nama. Samo treba da je pronađemo. Možda je ova izložba poziv svima da pokušamo to da uradimo", rekla je Ivanović na otvaranju.

Slikarkino dete pohađa školu "Ribnikar", u kojoj je ubijeno devet učenika i školski čuvar Dragan Vlahović 3. maja 2023. godine, a u tekstu kataloga, koji potpisuje kustoskinja Maja Škaljac Stanošević, navedeno je da je Ivanović mesecima stvarala i pretočila svoj "bol, strah, nemoć i nemir" u 12 dela koja su predstavljena izložbom.

Slike Ivanović prikazuju, između ostalog, dvojicu dečaka kako drže suze sa divovske ikone u delu "Ogledam se", dečaka koji u "Teskobi" sedi i razgleda deset listova na asfaltu na kome piše "Škola", dok u "Uspeću" dvojčica sedi na dnu stepeništa koje vodi na gore ka izlazu okupanom u blještavilo.

Škaljac Stanošević je napisala da je Ivanović "da bi istakla njihovu ranjivost i izloženost, sve dečake predstavila bez majica, a devojčice u lakim, letnjim haljinama bez ikakvih detalja u boji ili sa ličnim predmetima".

U svom obraćanju prisutnima na otvaranju, Škaljac Stanošević je rekla da je kao kustos za više od 20 godina otvorila par stotina izložbi, ali da je "Svetlost koju ne vidimo" nešto najteže što je doživela, "od prvog susreta sa Isidorom i njenom idjeom da napravi izložbu, do poslednjeg momenta kada je postavljena".

Škaljac Stanošević je naglasila da je Ivanović slike radila "suptilno i nežno", i da "tu nije ništa banalno":

"Ona je osluškivala decu koju poznaje, koju njen sin poznaje, koju je viđala. I njihova gestikulacija pokazuje koliko se deca koja su preživela bore sa svojim strahovima, tugom i gomilom pitanja u njihovim glavicama", rekla je Škaljac Stanošević.

U katalogu izložbe, Skaljac Stanošević je napisala da ćemo se "sa dubokim pijetetom i ljubavlju sećati Ane, Angeline, Sofije, Adriane, Katarine, Bojane, Eme, Mare, Andrije i Dragana".