20. oktobar 2023 12:05

Istoričar Rade Ristanović: Dan oslobođenja Beograda je dan kada je Beograd pobedio nacizam

Izvor: TANJUG

podeli vest

Istoričar Rade Ristanović: Dan oslobođenja Beograda je dan kada je Beograd pobedio nacizam

Foto: Tanjug video

BEOGRAD - Istoričar Rade Ristanović izjavio je danas da je 20. oktobar 1944. godine, Dan oslobođenja Beograda u Drugom svetskom ratu, dan kada je Beograd pobedio nacizam i kada je oslobođen od nacističke nemani koja je imala težnju da srpski narod podjarmi i od njega napravi robovsku radnu snagu.

On je za Tanjug rekao da je ovaj datum jedan od važnijih datuma u srpskoj savremenoj istoriji, koji je danas u velikoj meri pao u zaborav zbog podeljenosti ljudi na partizane i četnike.

Napominje da se ne sme zaboraviti da je Beograd nešto više od tri godine bio okupiran i da je on jedan od retkih gradova u kom su postojala dva koncentraciona logora u kojima je nestalo jevrejsko stanovništvo.

"Jedno veliko stradanje je okončano ovim oslobođenjem. Imamo i drugi aspekt, po oslobođenju do instaliranja nove vlasti i do otpočinjanja represije. Upravo se u ovom segmentu krije kompleksnost ovog dana u kojem pojedinci vide drugu okupaciju. Ovu postavku ne možemo u istorijskom smislu uzeti kao tačnu", rekao je Ristanović.

Prema njegovim rečima, presudna bitka za Beograd se odigrala u njegovoj neposrednoj okolini, Avali, Mladenovacu i Boleču, gde je slomljena prva linija nacističke odbrane.

"Od tog perioda nastupaju borbe u samom centru grada. Oko 15. oktobra većina grada je bila oslobođena, Nemci su bili samo u užem delu koji mi danas zovemo krug dvojke, na Čukarici i reonu na kom su smeštena današnja ministarstva", naveo je Ristanović.

Kada je reč o danu nakon oslobođenja, istoričar kaže da je Beograd, pored crvene armije, oslobodila i Narodnooslobodilačka vojska koja se, ističe on, otpočetka zalagala za promenu društvenog poretka i "pretila" uspostavljanju novog režima i društva, koji će biti besklasan i u kom neće biti privatne svojine.

"U prvih par meseci nastupila su divlja čišćenja, mogli ste da stradate samo na osnovu određene denuncinacija. Nakon toga dolazi do nacionalizacije i oduzimanja privatne imovine", rekao je Ristanović.

Dan oslobođenja Beograda, 20. oktobra 1944. godine, je jedan od ključnih antifašističkih datuma vezanih za Srbiju u Drugom svetskom ratu i predstavlja simbol antifašističkog nasleđa u Srbiji danas, koje je često partijski i ideološki monopolisano, izjavio je danas za Tanjug istoričar Nemanja Dević.

"Budući da se radi o jednoj od najvećih pobeda srpskih antifašističkih snaga, odnosno partizanskog pokreta i Narodnooslobodilačke vojske, i proterivanju nemačkog okupatora, koji je bio doživljavan među srpskim narodom kao arhineprijatelj 20. veka, sam taj čin je izuzetno značajan sa stanovišta da se tok rata zauzimanjem Beograda, preokreće u korist partizanskih snaga i Crvene armije koja odigrala ključnu ulogu u bici za Beograd", naveo je on.

Na pitanje koliko se i danas posle osam decenija delimo na četnike i partizane i zašto je toliku prašinu u domaćoj javnosti, ali i regionu, podigao spomenik Draži Mihajloviću u Beogradu, Dević je rekao da u Građanskom ratu u Srbiji, koji se vodio paralelno sa oslobodilačkom borbom, a koji je po intenzitetu često prevazilazio oslobodilačku borbu, palo je mnogo žrtava, što je ostavilo duboke ožiljke među potomcima stradalih u ratu i sa jedne i sa druge strane.

"To je ostavilo duboke ožiljke među potomcima stradalih u ratu i sa jedne i sa druge strane jer građanski rat, kao što znamo, nema isključivo jedne odgovorne i jedne nevine strane. Zločine čine sve strane i zato su posledice i ožiljci bili duboki", objasnio je on.

Smatra da istografija više decenija nije zauzela ispravne stavove u tim događajima i osudila zločine u ratu, i krenula da gradi jednu kulturu sećanja, već da je bila jednostrana, ideološka, a da je čitav režim gradio kulturu gde su se isključivo slavile svoje žrtve, a druge zapostavljale ili osuđivale.

"Sada se nalazimo u tome da imamo dva narativa koji žive jedan sa drugim, to jest jedan pored drugog ili jedan protiv drugog vrlo često. Imam utisak da istorijografija počinje da vraća stvari na pravo mesto, da je dobrim delom vratila, ali da još uvek traje ta bitka za sećanje", izjavio je Dević.