Dajana Josipović: Predstava "Rake" govori o mehanizmu nasleđene traume

BEOGRAD - Gošća nove epizode video serijala Tanjug Reflektor bila je rediteljka Dajana Josipović koja je govorila o predstavi "Rake", nedavno izvedenoj na letnjoj pozornici Beogradskog dramskog pozorišta (BDP).

Josipović je rekla da su "Rake" rađene po komadu Sofije Dimitrijević, studentkinje četvrte godine dramaturgije na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu.

Tekst je postavljen u okviru BDP-ovog projekta "Novi glasovi", a Josipović je bilo izazovno da spoji svoju rediteljsku ideju i poetiku sa autorskim udelom mlade pisateljice.

"Meni je bilo najvažnije da progovorimo o Balkanu kao sredini koja počiva na čvrsto utvrđenim pravilima, bez obzira na vreme. Zbog toga je odnos prema scenografiji hermetično zatvoren prostor u kojem se zapravo ništa ne menja", navela je rediteljka.

Josipović je bilo najinspirativnije da se "pozabavi mehanizmom funkcionisanja nelečene i nasleđene traume, što se može videti kao motiv koji je razvijen u liku majke i sina, koji odrasta u osećaju neadekvatnosti i nedovoljnosti".

Prema njenim rečima, taj "teret koji nosi pod čvrsto utemeljenim sistemom vrednosti društva zapravo uništava i odnos sa likom Sonje, koji je ličio na početku na nešto što bi moglo da obećava nešto zdravije i lepše".

Komad izvode studenti sa druge godine glume na FDU, koji su uspeli da "ponesu, da se otvore tome, da to razumeju", i zato Josipović očekuje i da će publika dobro reagovati kako "mladi ljudi misle ono što igraju".

"Mislim da je oko nas toliko nasilja, da ukoliko ga prikažemo u naturalizmu, odnosno u replici stvarnosti, mislim da više ne može ništa da uradi", ocenila je Josipović.

Prema njenim rečima, usudili su se "zakoračiti u aktualizaciju starogrčke strukture, antičke tragedije kao takve, ne bi li sebi postavili pitanje kako smo došli do toga da je toliko nasilja oko nas".

"Smatram, lično kao autor i stvaralac, kao čovek, da smo izgubili vertikalnu nit koja nas povezuje sa onim što nas nadilazi. I smatram, čvrsto stojim iza toga, da pozorište treba tome da se vraća", navela je rediteljka.

Josipović bi smatrala krajnje licemernim da se aktuelne teme postave samo u "najbizarnoj replici stvarnosti".

"Postoje stvari o kojima se konkretno govori. Lično, konkretno i snažno. Ne pravi se predstava o tome. Mislim da predstava treba da koristi život kao rekvizitu", dodala je Josipović.

Napomenuvši da joj je važno da se predstava igra što više na repertoaru BDP-a, Josipović je dodala da se nada da će se to desiti sudeći po dosadašnjoj reakciji publike.

"Volela bih da se prepozna snaga, napor, želja, volja, trud koji je uložio celi autorski tim sa glumcima, s obzirom na to da sam insistirala da su u ovom projektu svi zaista novi glasovi, i na polju kostima i scenografije", napomenula je rediteljka.

Kao studentkinja četvrte godine režije, Josipović je htela da svako dobije šansu i da prostor dobiju zaista mladi autori, pa da se vidi šta zajedno mogu napraviti.