9. jul 2023 17:23

Dragan Bisenić: Na Samitu NATO u Viljnusu biće priče i o razvoju događaja na Kosovu

Izvor: TANJUG

podeli vest

Dragan Bisenić: Na Samitu NATO u Viljnusu biće priče i o razvoju događaja na Kosovu

Foto: Tanjug TV

BEOGRAD - Evropski zvaničnici nekoliko puta su javno demonstrirali da gube strpljenje u neprestanom iščekivanju da li će neka od kosovskih kriza da eskalira toliko da potpali fitilj novog balkanskog rata navodi novinar Dragan Bisenić i dodaje da za dva dana počinje Samit NATO u Viljnusu gde će se analizirati i preduzeti akcije u svim aspektima koji se odnose na ukrajinsku krizu, ali će se u tom okviru, oceniti i značaj razvoja događaja na Kosovu.

Samit u Viljnusu će svakako sagledati kakve posledice nestabilnost i napetosti imaju po ukupnu NATO strategiju prema Evropi i Ukrajini i zavisno od tih zaključaka, preduzeti odgovarajuće korake koji mogu da znače ubrzavanje, usporavanje ili odustajanje od ideje da Kosovo kao "nedovršena država" postane kandidat, a zatim punopravna članica NATO ističe Bisenić i ocenjuje da će od tog stava uveliko zavisiti kako će se nastaviti započeti dijalog, hoće li se smiriti sever Kosova i da li će biti obrazovana Zajednica srpskih opština.

U autorskom tekstu za Tanjug Bisenić piše:

Veliki austrijski kancelar Meternih tvrdio je da Balkan počinje u čuvenoj bečkoj ulici Landštrase, kroz koju su u austrijsku prestonicu stizali slovenski putnici iz Otomanske imperije, ali i istočnih krajeva austrougarskog carstva. Balkan je i danas kao i pre dva veka, u vrenju i komešanju. Dovoljno je samo da se registruju događaji od “Stambula do Beča”, pa da se oseti laki tremor balkanskog tla i sa zapada i sa istoka. Na zapadu su se sastali Neamer, Orban i Vučić, a na istoku nekoliko simultanih procesa izraz su kombinacije novih i starih realnosti regiona koje i dalje stvaraju pomešani osećaj nesigurnosti i alarmantne pretnje. Najambiciozniji poduhvat započeo je albanski premijer Edi Rama koji je izveo svoju ambicioznu balkansku turneju obilazeći svih šest zapadnobalkanskih balkanskih prestonica. Odmah za njim je novi predsednik Crne Gore, Jakov Milatović koji je u poseti Beogradu. Obe ove putanje seku se u Beogradu. Treći proces je obnovljena napetost u Bosni i Hecegovini, tako da Kosovo trenutno nije više jedino žarište koje potresa Balkan.

Američka i druge zapadne ambasade ponovo opominju predsednika RS, Milorada Dodika, dok on sa svoje strane, negira ovlašćenja Kristijana Šmita i smatra da isključivo privatnom osobom.

Beč kao balkanski centar potvrđen je ove nedelje, pošto su se u njemu sreli prvi ljudi Austrije, Mađarske i Srbije. Ovo je bio njihov treći susret posvećen pitanjima migracija. Evropski mediji su ga ocenili kao susret “briselskih tvrdolonijaša” prema migrantskom pitanju, pošto ove tri zemlje dobrovoljno čine “prvu liniju” odbrane od nekontrilisanog priliva migranata. „Nećemo sprovoditi te odluke EU. Nećemo prihvatiti obavezujuću kvotu“, rekao je Viktor Orban. „Ne samo da se moramo braniti od migranata, već i od Brisela“, ponovo je poručio Orban.

Grčka i Bugarska, koje su za razliku od Srbije, članice EU, imaju veoma benevolentan stav prema migrantima, velikim delom i zbog toga što ne žele da se zameraju turskom predsedniku Erdoganu na ovom pitanju, a da pri tom znaju da migranti nemaju nikakve planove da se zadrže u njima.

Otuda postoji stalni pritisak na Srbiju, iako je ona okružena članicama EU sa svih migrantskih putanja, ali za migraciona politika EU za Srbiju predstavlja problem isto kao za Mađarsku i Austriju. To, naravno, važi i za Evropu, gde je nizozemsku premijer, Mark Rute, upravo pao zbog nesaglasnosti povodom migracione politike. Rute je ove nedelje boravio u Beogradu, ali on i predsednik Vlade Velikog Vojvodstva Luksemburga, Gzavije Betel, usmerili su razgovore na kosovsko pitanje, a migrantske teme nisu ni pomenuli. To je primer kako ironija sudbine pretvara priliku u politički promašaj.

Ramina turneja vodi poreklo iz uzrujanosti zapada, SAD i EU, događajima na Kosovu. Kosovski premijer Aljbin Kurti odbio je da Rami otvori vrata u Prištini, tako da turneja albanskog premijera na najvažnijem mestu nije dala rezultate. U sva ostala četiri glavna grada razultat je bio predvidljivo ohrabrujući. Rama je došao kao vesnik obnavljanja uloge Berlinskog procesa, pošto će Tirana s jeseni ove godine biti njegov domaćin. Biranim rečima i gestovima, Rama se opraštao i od "Otvorenog Balkana", nastojeći da ne diskvalifikuje njegovu pređašnju ulogu, ali to ne menja nimalo smisao onoga što se uistinu događa. Rama se ogradio da on nije "vlasnik Otvorenog Balkana", ali je kao njegov treći, suštinski učesnik objavio njegov silazak sa scene rakavši da je "iscrpeo svoje mogućnosti" i da će biti " ostavljen po strani".

Možda ni njemu samom nije bilo milo što to kaže, ali druga dvojica sagovornika, makedonski premijer Dmitro Kovačevski i predsednik Srbije, Aleksandar Vučić, nisu bili presreći zbog toga. Kovačevski se otvoreno na konferenciji za štampu tome suprotstavio, dok je Vučić bio delikatniji, ali opet bez entuzijazma za vesti koje je čuo. Jasno je da je ovoj inicijativi kao potezu koji bi opstao nezavisno od EU došao kraj.

Ulogu u Raminoj promeni stava nije igralo samo to što će Tirana biti domaćin samita Berlinskog procesa, nego i to što je Evropska unija izdvojila sredstva za projekte koji će da se realizuju u budućem delovanju Berlinskog procesa. Znači, od sada lideri "Otvorenog Balkana" neće sedeti za odvojenim stolom, nego za stolom Evropske unije, gde se zna ko vodi glavnu reč.

Za Ramu verovatno lično nije bilo prijatno da predstavlja ideju koju je Aljbin Kurti apsolvirao već odavno, a sada s prezirom odbio da sluša svoje ideje koje mu predstavlja albanski političar kojeg smatra ideološkim i ličnim neprijateljem, pa čak i teže od toga – izdajnikom albanske nacionalne stvari, kako je to opisao Kurtijev savetnik, Elvis Hodža. Ramina turneja imala je i određenu bezbedonosnu dimenziju, na koju se albanski premijer pozivao u više navrata tokom svog intenzivnog putovanja.

U vreme Obamine administracije, razmišljalo se o američkom povlačenju i zatvaranje baze Bondsil na Kosovu. Iako je u javnosti neretko posmatrana kao klasična vojna baza SAD na Kosovu, “Bondstil” je formalno privremeni kamp osnovan nakon usvajanja Rezolucije 1244 Saveta bezbednosti Ujedinjenih Nacija 1999. godine. Kamp je sedište KFOR-a, koji, opet formalno, finkcioniše na osnovu mandata UN. Tokom prošlogodišnje dvonedeljne turneje po Americi, kosovski premijer Aljbin Kurti tražio je da Bondstil postane stalna američka vojna baza, ali za sada nema naznaka za takvo rešenje.

U bazi Bondstil na Kosovu nalazi se 600 američkih vojnika. Amerika ove jedinice ne smatra samo upotrebljivim na Kosovu, Albaniji i Severnoj Makedoniji, nego i garantom teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine koji mogu brzo da se upotrebe u neophodnom slučaju.

Gard stav prema EU zauzela je i ministarka spoljnih poslova privremenih prištinskih institucija, Donika Gervala Švarc koja je u Dubrovniku izjavila da je, "bez SAD i NATO, EU tigar od papira po pitanju bezbednosti".

Na njene tvrdnje odmah su reagovali i izneli svoje neslaganje američki izaslanik za zapadni Balkan Gabrijel Eskobar i specijalni izaslanik EU za dijalog Beograda i Prištine, Miroslav Lajčak. Eskobar, koji se može uskoro očekivati, kako se čuje, na mestu američkog ambasadora u Tirani, odgovorio je da "sve što se pozitivno dešavalo na Balkanu u poslednjoj generaciji je kombinacija saradnje SAD i EU".

Stepen poverenja u kosovske sposobnosti nije veliki. Kao hitan odgovor na izbijanje krize "opštinskih zgrada" na severu Kosova, upućen je dodatni, turski kontigent KFOR-a. Sada se planira upućivanje dodatnih austrijskih i nemačkih snaga, mada Austrija nije u NATO, ali učestvuje u jedinicama KFOR-a. Nemački ministar odbrane, Boris Pistorijus, najavio je povećanje nemačkog kontigenta nakon ovonedeljnog susreta sa ministarkama odbrane Austrije i Švajcarske u Bernu.

"Na zahtev moje austrijske koleginice Klaudije Taner, ispitujemo da li možemo malo da pojačamo naše angažovanje u okviru sadašnjeg (parlamentarnog) mandata da rasteretimo Austriju", najavio je Pistorijus nakon sastanka sa Tanerovom i švajcarskom koleginicom Violom Amherd u Bernu.

Zapadna vojna alijansa procenjuje, naravno, rizike od ratnog sukoba i prema poslednjim sagledavanjima, oni su znatno viši, nego što su ikada bili u poslednjih 10 godina. Evropski zvaničnici nekoliko puta su javno demonstrirali da gube strpljenje u neprestanom iščekivanju da li će neka od kosovskih kriza da eskalira toliko da potpali fitilj novog balkanskog rata koji bi bio katastrofalan za evropske vojne strukture, jer bi one sada morale da se protegnu od Donbasa do Drača.

SAD na Balkanu, u ovom trenutku, čini se, nemaju mnogo opcija. Prva je velike zajedničke američko – evropske diplomatske akcije koja bi trebalo da dovede do rešenja preostalih otvorenih balkanskih pitanja, od kojih centralno mesto ima sporazum Beograda i Prištine. Druga opcija je prepuštanje vođstva Evropskoj uniji i izbegavanje preuzimanje novih odgovornosti, što je već viđeno u doba Trampove administracije. Treća opcija je drastičnije vojno prisustvo na Balkanu, kako bi se sprečilo eventulno obnavljanje oružanih sukoba.

Američki planeri vide vezu između stanja na Balkanu i širih američkih ciljeva. Smatra se da bi, eventualno obnovljeno nasilje na Balkanu zahvatilo Albaniju, Hrvatsku, Crnu Goru, čak Bugarsku i Grčku, sve druge članice NATO i dovelo do novog izbegličkog talasa u EU i SAD, uz radikalizaciju balkanskih muslimana. Sve to bi skrenulo pažnju američkih saveznika u Evropi od „viših ciljeva s kojima se suočava Bajdenova administracija, od Ukrajine, Kine, Severne Koreje i Irana“.

Za dva dana počinje Samit NATO u Viljnusu u prisustvu američkog predsednika Bajdena. Na skupu će se analizirati i preduzeti akcije u svim aspektima koji se odnose na ukrajinsku krizu. U tom okviru, oceniće se i značaj razvoja događaja na Kosovu. Nemačko – francuski papir o normalizaciji odnosa Beograda i Prištine uzima kao okvir tzv. "malo rešenje" kosovske državnosti, odnosno ima za cilj da Kosovo bude priznato i prihvaćeno unutar transatlantske zajednice, u evropskim organizacijama i EU, uz mogućnost članstva u NATO.

Samit u Viljnusu će svakako sagledati kakve posledice nestabilnost i napetosti imaju po ukupnu NATO strategiju prema Evropi i Ukrajini i zavisno od tih zaključaka, preduzeti odgovarajuće korake koji mogu da znače ubrzavanje, usporavanje ili odustajanje od ideje da Kosovo kao "nedovršena država" postane kandidat, a zatim punopravna članica NATO. Od tog stava, uveliko će zavisiti kako će se nastaviti započeti dijalog, hoće li se smiriti sever Kosova i da li će biti obrazovana Zajednica srpskih opština.