11. decembar 2022 13:44
Dragan Bisenić: Represija na Kosovu i prijava za članstvo u EU
podeli vest
BEOGRAD – Ovolika količina represivnih akcija Prištine u poslednjim mesecima otvara pitanje da li možda prisustvujemo jedinstvenom slučaju da se teritorija pod upravom UN pretvara u policijsko–vojnu diktaturu lokalnih organa samouprave pred očima SAD i EU, ukazao je novinar Dragan Bisenić i ocenio da bi bilo od koristi da se u SB UN ponovo razmotri pitanje demokratskih kapaciteta i sposobnosti lokalnih organa vlasti da upravljaju ovom teritorijom na principima “dobre vladavine”.
On smatra i da delovanje vlasti u Prištini ima sasvim nove karakteritike u svetlu najavljene aplikacije Kosova za članstvo u Evropskoj uniji pri čemu će ponašanje EU biti najupečatljivije, a da će prvu šansu da razbistri neke nejasnoće imati američki izaslanik Gabrijel Eskobar koji sutra dolazi u Prištinu i da će se prvi znaci da li je uspeo u tome videti ako sledeće nedelje na Kosovu ne bude incidenata, provokacija i agresivnih akcija.
U autorskom tesktu za Tanjug Bisenić piše:
“Od septembra 2020. kada su potpisani Vašingtonski sporazumi do danas traje kontinuirano pogoršanje stanja na Kosovu. Svakodnevnim policijskim egzercirima, ono skoro da sve više podseća na Severnu Irsku iz 80-ih godina prošlog veka, samo što glavni nosilac nemira nisu pobunjeničke grupe, nego, utisak je, zvanična kosovska vlada.
To otvara zanimljivo pitanje o motivima koji pokreću sadašnju vladu da iz nedelje u nedelju ulazi u nove forme sukoba i pri tome se gotovo u potpunisti oslanja na delovanje policije i specijalnih jedinica posebno u odnosu prema Srbima. Pošto je vlast na Kosovu nesumnjivo u rukama etničke većine, onda svi ti incidenti ne služe ni za kakve unutrašnje ciljeve, nego su usmereni ka spoljnim faktorima koji imaju ulogu na Kosovu.
Ovakvo delovanje ima sasvim nove karakteritike u svetlu najavljene aplikacije Kosova za članstvo u Evropskoj uniji koja bi trebalo da usledi tokom naredne nedelje. U tome će ponašanje Evropske unije biti svakako najupečatljivije jer će ona svojom reakcijom pokazati na koji način vrednuje i ocenjuje sve ovo što se poslednjih meseci događa povodom Kosova, posebno od kada je lansirana nova platforma dijaloga i koja od glavnih aktera zahteva spremnost na saradnju, razgovor i mogućne kompromise.
Evropska unija nastupa sa svojim, ovoga puta izmenjenim nemačko–francuskim planom i njegovo razmatranje i eventualno prihvatanje zahteva sasvim drugačiju atmosferu Beograda i Prištine. Za stvarni pristup ovoj temi potreban je minimum kooperativne atmosfere i poverenja sva tri subjekta u razgovorima.
Samit EU – Zapadni Balkan koji je prošle nedelje održan u Tirani, uprkos napetostima, doneo je pozitivne rezultata i odškrinuo vrata obnavljanju poverenja. Ali, samo na kratko.
U ovom trenutku ne vidi se da Beograd čini bilo šta što ima za cilj promenu status kvoa na Kosovu, dok je politika Prištine sasvim drugačija. Neprestani i gotovo grozničavi pritisci pokazuju namere Prištine da po svaku cenu nametne Kosovo kao temu u okolnostima, čak i po cenu drastičnog ugrožavanja dijaloga u Briselu, iako je jasno da taj primat drži Ukrajina i da je za SAD i Evropu ovo pitanje koje određuje odnose na daleko globalnijem nivou, nego što to čini Kosovo.
Ideja Prištine je, kako se čini, da u velikom antiruskom talasu Zapada, u ime odnosa prema Rusiji, u podjednakoj meri budu ignorisani i odbačeni stavovi Srbije prema Kosovu. Ali ne samo oni, nego i sve pravne obaveze koje proizilaze iz Rezolucije 1244 koja je jedina međunarodno–pravna osnova postojanja sadašnjeg Kosova, bez obzira na to koja zemlja je priznala Kosovo i možda otvorila ambasadu u Prištini.
Na kraju, nebrojeno puta iz Prištine je poručeno da se do marta sledeće godine očekuje okončanje dijaloga uz međusobno priznanje Srbije i Kosova, što su više puta demantovali međunarodni predstavnici, pošto podgrevanje ovakvih očekivanja samo stvara podlogu za neku novu buduću konfrontaciju.
Ovoga puta sve to je obeleženo masovnom upotrebom kosovske policije i specijalnih jedinica, nasiljem prema srpskom stanovništvu i na kraju, zatvaranjem graničnih prelaza Brnjak i Jarinje. Kosovska policija, reklo bi se, upadala je dezorijentisano i nepotrebno u izborne komisije u srpskim opštinama, u čemu su im asistirale snage EULEX, iako je svima moralo da bude jasno da izbora na severu neće biti, jer su se protiv izjasnili oni koji imaju u tome odlučujuću reč – SAD i EU.
Ne bi moglo da se kaže ni da su ostali potezi bili obeleženi trezvenošću i razumnom procenom okolnosti, niti zrelim emotivnim reakcijama. Mane ovakve politike uočila je opozicija sadašnjoj kosovskoj vladi koja nije birala reči da opiše koliko ovakvu politiku smatra opasnom.
U tome se izdvaja postupanje kosovskih vlasti prema porodici Petrović u Velikoj Hoči i njihovoj proizvodnji vina. Umesto da podstiču i pomažu ekonomske kapacitete Srba u Velikoj Hoči koja je ostala sa svega stotinak stanovnika i nekoliko desetina Srba, kosovske vlasti su u naizgled pravnom postupku, demonstrativnom akcijom policije, specijalnih jedinica i carine, oduzele svu proizvodnju koju je ova porodica imala. Iako su kosovski organi imali čitav arsenal opcija pred sobom, ali su se odlučili za represivni, koji se uklapa u generalni manir postupanja prema Srbima na Kosovu poslednjih nedelja.
Posebno opasan postupak, ne prvi put, bilo je zatvaranje administrativnih prelaza Brnjak i Jarinje, ne samo zbog toga što su to jedini legalni putevi koji povezuju Srbiju s Kosovom, nego zbog toga što te mere mogu da budu praćene opasnim tendencijama i namerama unutar samog Kosova koje mogu da zapale plamen ozbiljnijeg i šireg, čak i regionalnog sukoba. Od sada ovi prelazi ne bi smeli da se nalaze samo pod kontrolom kosovskih vlasti i kosovske policije, već bi u tome znatno veću ulogu morali da imaju organi UNMIK, kako je to i predviđeno, a odluka o njihovom zatvaranju nikako ne bi smela da bude samo u rukama kosovske policije.
Ovolika količina represivnih akcija u poslednjim mesecima otvara pitanje da možda prisustvujemo jedinstvenom slučaju da se teritorija pod upravom UN pretvara u policijsko–vojnu diktaturu lokalnih organa sanouprave, pred očima SAD i EU? Zbog toga bilo bi svakako od koristi da se u Savetu bezbednosti UN ponovo razmotri pitanje demokratskih kapaciteta i sposobnosti lokalnih organa vlasti da upravljaju ovom teritorijom na principima “dobre vladavine” (good governance), proceni sadašnje stanje i usvoje potrebne preporuke.
O tome mora da se pobrine specijalni predstavnik Generalnog sekretara, koji ima civilna izvršna ovlašćenja koja su mu poverena Rezolucijom Saveta bezbednosti 1244. Nova predstavnica GS UN, Karolina Zijade, već je uočila brojne probleme na Kosovu kada je istupala na SB UN o Kosovu u oktobru ove godine. Od tada do danas važnost njenih ocena u najvećoj meri nije dezavuisana. Ona je uočila da ‘diplomatske intervencije’ dovode do privremenog smirivanja, u vidu produženih rokova i obećanja da će razgovori da budu nastavljeni. Ipak, spremnost strana da rizikuju opasnu konfrontaciju na terenu je, u najboljem slučaju, unazadila proces., a u ‘najgorem slučaju može da dovede do mnogo ozbiljnijih, a posebno neželjenih posledica’. Karolina Zijade je uočila da je na Kosovu ‘nejasna linija između političke provokacije i prikrivene ratobornosti’ i zbog toga podsetila da KFOR ima ulogu da raspozna takve nejasnoće i obezbedi i očuva bezbednost na Kosovu.
Prvu šansu da razbistri neke nejasnoće ima američki izaslanik Gabrijel Eskobar koji sutra dolazi u Prištinu. A prve znake da li je uspeo u tome, videćemo ako sledeće nedelja na Kosovu ne bude incidenata, provokacija i agresivnih akcija."